Bodler: Uznesenost

Iznad svih jezera i iznad dolina,

i iznad najvišeg planinskog vrhunca,

i dalje od zvezda i dalje od sunca,

i iznad granica svemirskih dubina

Kreće se misao sa toliko strasti,

kao dobar plivač među valovima,

i ostavlja brazdu među prostorima

sa neizrecivom i mužjačkom slasti.

Odleti što dalje od gnjilih močvara,

pročisti se gore u bistrome zraku

i pij kao nektar u ovome mraku

vatru koja vrata nebeska otvara!

Iz briga i jada od kojih se gine,

od kojih se duša mutno zamaglila,

sretan je ko može u zamahu krila

uzneti se prema poljima vedrine!

I nalik na ševu samo zato mari

da svakoga jutra čistog zraka kuša,

- ko nad svime lebdi i bez muke sluša

razgovore cveća i svih nemih stvari!