F.M.Dostojevski-"Bjesovi",1872. (odlomci)

F.M.Dostojevski-"Bjesovi",1872.

• U burnim, nesigurnim ili prijelaznim razdobljima posvuda se i uvijek pojavljuju različiti nitkovi. Taj ološ koji postoji u svakom društvu ispliva na površinu i kad se pojavi, onda ne samo što nema nikakva cilja, nego nema čak ni mrvička neke ideje u glavi, već samo zrači, kako najbolje zna i umije, nemirom i nestrpljenjem. Međutim, taj ološ, a da on toga sam i nije svjestan, gotovo uvijek uhvati u šake grupica "naprednih", koji djeluju u skladu s određenim ciljem, i ona upravlja svim tim ljudima onako kako im se sviđa ako se slučajno i u njoj ne nađe pravih pravcatih idiota, što se također često događa.
  
  
• Uvijek se nađe više redovnika nego Razuma.
  
  
• Ima mnogo misli koje su tu uvijek, a opet su odjednom nove.
  
  
• Ta malena riječca "zašto" odjekuje cijelim svemirom sve otkako je stvoren svijet, i cijela priroda svakoga časa pita svevišnjeg tvorca: "Zašto?"
  
  
• Dajte najjadnijem od bijednika da prodaje nekakve pišljive karte za putovanje željeznicom, i taj će bijednik odmah pomisliti da ima pravo da se pred vama vlada kao Jupiter kad dođete kupiti kartu. "E, hajde, baš da ti pokažem svoju moć..." I to se tako kod njih pretvara u administrativnu opijenost.
  
  
• Cijeli taj podugački članak, pun suvišnih riječi, napisao je jedino zbog toga da bi u njemu istaknuo samoga sebe. Bilo je lako pročitati između redaka: "Pogledajte me dobro, eto što sam ja doživljavao u tim trenucima. Zar vam je važno to more, oluja, stijene razbijeni brod? Pa ja sam vam sve to potanko opisao svojim snažnim perom. Što ste se zapiljili u tu utopljenicu što u mrtvim rukama drži mrtvo dijete? Pogledajte radije mene koji nisam mogao podnijeti toga prizora nego sam se morao okrenuti."
  
  
• Prava Istina se uvijek čini nevjerojatna. Da bi istina ispala vjerojatnija, treba joj svakako dodati malko Laži. Ljudi tako uvijek i rade.
  
  
• Zlatna sredina: ni glup, ni pametan, prilično nenadaren i kao da sam pao s Mjeseca.