| Fanny Brawne |
Najslađa Fani,
Plašiš
se ponekad da te ne volim potpuno. Što te više upoznajem, to te više
volim. U svakom pogledu - cak je i moja ljubomora bila agonija ljubavi, a
u najzešcem nastupu spreman sam i da umrem za tebe. Dosadjivao sam ti
suvise. Ali zbog ljubavi. Šta ja tu mogu? Ti si uvjek nova. Tvoj
posljednji poljubac je uvek najsladji, posljednji osmjeh najsjajniji,
posljednji pokret najljupkiji. Kada si juce prošla kraj moga prozora,
ispunila si me takvim divljenjem, kao da te prvi put vidim. Jednom si,
blago negodujuci, rekla da volim samo tvoju ljepotu. I ima li u tebi i
neceg drugog? Zar misliš da ne vidim srce koje svoja krila podvezuje
zbog mene? Nikakve prepreke nisu ni za trenutak tvoje misli mogle da
okrenu od mene. To moze da zalosti koliko i da raduje - ali, necu
govoriti o tome. Cak i da me ne voliš, ne bih mogao da ti uskratim svoju
potpunu odanost: koliko su samo snazna moja osjecanja kada znam da me
voliš. Moja duša je bila nezadovoljna i uznemirena, duša smještena u
tijelo suviše tjesno za nju. Nikada nisam osjetio da moja duša uziva u
necemu tako potpuno kao u tebi. Kada si tu, moje misli nikud ne
odlutaju: ti uvjek zaokupljaš sva moja cula. Briga za našu ljubav koja
izbija iz tvoga posljednjeg pisma, cini me neizmjerno zadovoljnim: ipak,
ne smiješ dozvoliti da te takve misli muce.
S Braunom je gotovo, ali tu je gospodja Vajli, kad ona ode, svanuce mi. Pozdravi tvojoj majci.
S ljubavlju, tvoj Dz. Kits
Mart, 1820.
No comments:
Post a Comment