Wednesday 7 November 2012

S.Basara: Peking by Night (Očaj od Nane)

by Jean-Louis Forain

"....Imala je prekrasne oči. Pričali su mi da su prekrasne. Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči. Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja, veoma smelih momaka, oni su mi pričali sve: i to da nedeljom oblači belu haljinu, da ima mladež na bradi, da ima plave oči. Ne bih sada, da im nisam verovao, smeo sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči. A opet, njene su mi oči mnogo značile.

Naši susreti? Nisam siguran u pogledu naših susreta. Treba biti ja, pa sve to nazvati susretima, a to je prilično teško. Viđao sam je retko: uvek nedeljom, samo u snu, uvek s leđa. Sanjao sam, ne znam zašto, najčešće sredom, da je nedelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pričama. Ja bih, u snu naravno, stajao ispred poslastičarnice, čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu, a kada bi mi se približila, ja sam kukavički obarao pogled. Pa ipak, ti su mi susreti mnogo značili. U to vreme, ako je to neke uteha, snovi su bili malo stvarniji.

Da li sam je voleo? Da! Potvrdno. Šta sam joj govorio? Sa pristojne udaljenosti, u snu razume se. Nešto jesam. Ne treba sumnjati da su to bile gluposti. Nešto u kratkim is-pre-ki-da-nim re-če-ni-cama. Zadihanim. Šta li sam to mogao govoriti? Sadržaj kratkih is-pre-ki-da-nih re-če-ni-ca je, nažalost, zaboravljen. Zauvek. Možda sam joj govorio…Ne, nije to.

Videlo se, od prvog dana se videlo da će otići. Pravio sam se da to ne primećujem. Sve to nije važno. To se dogodilo davno i već je zaboravljeno. Drugo nešto neću zaboraviti: belu haljinicu i popodne u koje je, zaista, otišla. Neću to zaboraviti ni kada umrem. Sedeo sam i pio čaj. Onda je došao neko, bilo ko od trojice mojih prijatelja, i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu, da je njen otac železničar otputovao daleko – za uniforme se uvek nađe neki dalek i glup posao – i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom. Izustio sam samo jedno kratko: Oh! Najednom je to O iz OH zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se posle kratkog vremena kondenzovao u O-ČAJ,
a odmah potom u očaj, opori očaj od nane."

No comments:

Post a Comment