| Nadia Hebson |
Ne znam kakva je sad,ja je pamtim po ljepoti.
I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio,
niti sam dugo mogao da ga zaboravim,
jer sam tu patnju ja prouzrokovao.
Zbog te žene,
Zbog te žene,
jedine koju sam volio u životu,
nisam se oženio.
Zbog nje,izgubljene,zbog nje otete,postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome:
osjećao sam se poharan,
i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj.
Mozda sam se svetio sebi,i ljudima,nehotice,i ne znajući.
Boljela me,odsutna.
A onda sam zaboravio,zaista,ali je sve bilo kasno.
No comments:
Post a Comment