Friday 20 April 2012

V.P.Dis-Crna Krila

"Autumn Landscape at Dusk", painted by Vincent van Gogh

Gledam tu jesen što ide kroz grane,
To lišće svelo, umorno, što gine,
Mirno, u blede i maglene dane,
U noći bele pune mesečine.

Gledam tu jesen. Došle boje sure
I srce hladno, i lagano prate
Padanje lišća, umrle božure
I crne grane što na vetru pate.

Osećam studen sa pospalog cveća,
Veliki korak od te spore pratnje,
Oblake dima nevidljivih sveća,
Skupljene suze za nevine patnje.

Sarana leta — vaskrs moje tuge,
Kô mrtve ruke grane stare, gole,
Uprte stoje predelima duge:
Kao da žale i kao da mole.

Taj pogreb prosti u kome sve ćuti,
Taj sprovod lišća kao jauk bije.
Ja vidim jesen: padaju minuti,
Sve što je bilo, što još bilo nije.

I šum tajanstven kao pokret vila
Ide sa zemlje, gde još ruže cepte,
Gde srca trnu: šušte crna krila,
I crna krila nad životom trepte.






No comments:

Post a Comment