Thursday 20 September 2012

Henry Miller (Pismo Brendi)

Henry Miller & Brenda Venus

U pisanju ljubavnih pisama ti si prava kraljica! Nenadmašna.

Mila moja, celog sam dana mislio (između pisama) gde li si. Nadam se da si bila u Neptunovom naručju, a ne u naručju neke filmske zvezde.
 Vidim te u vodi, stopljenu sa Neptunom, kako puštaš njegovim umilnim valima da ti ljube svaki pojedini deo tela. I kako se naslađuješ- oplakivana Vaseljenom, sjajem i glicerinom. Kako bi bilo divno kad bih bar mogao plivati uz tebe, ili čak na tvojim leđima! Kad si mi rekla da ne možeš nositi onu lepu japansku bluzu koju ti je Paul poklonio, naprosto sam se zgranuo. Odviše nežna koža! A koliko je ta koža podnela modrica, ogrebotina, udaraca, slomljenih kostiju i čega sve ne. Ti si utelovljeni "oksimoron". Večno sanjarim o tome kakva bi divota bila naprosto preležati kraj tebe jednu noć. Nešto kao ostvaren san. Istina je dakle da me voliš. Da si me oduvek volela- odvajkada. To je upravo neverovatno divno. Najradije bih zagrlio sam sebe. Ponešto si se promenila otkada se poznajemo. Tvoje prave osobine dolaze više do izražaja; sve se bolje upoznajemo, da tako kažem, iako je mozda smešno tako šta reći. Dobro se držiš. Čini se da si imuna na većinu ženskih slabosti. Nije da si muškobanjasta. Nisi, nego samo dobro poznaješ svoj um, svoje navike i svoje slabe i jake strane. Obično si izvrsno raspoložena. I obično si osetljiva na dodir i na "tres touchable".
Za večerom sam pričao o tome kako sam prvi put ugledao kuću svojih predaka u Minderman Weser u Nemačkoj. Kako sam kada sam video robnu kuću očevog oca, rekao sebi: " Kako je uopštee mogao otići iz ovog prelepog sela u Ameriku!" (Ali oba su mi se deda radije odselila iz Nemacke nego da postanu vojni roboti) A njihova unučad ugledala se na njih. Hvala budi Alahu!
Mila moja, uzdam se da mi nećeš zameriti ako ovde prekinem. Zbilja sam ispumpan. Još ću samo dodati da te svakim danom sve više i više volim. Nikada mi nije dosta tebe, nežna moja, elegantna kraljice harema. Čitaj i dalje Razočarane. Uz njih ćeš odrasti, probuditi se i postati još više ono sto jesi.

Tvoj voljeni
Henry

No comments:

Post a Comment