“Umjesto zaključka:tajna je na dlanu.
Pošto je u zbirkama pjesama oprobao više žica i ključeva,stvarao nebeske i podzemne svijetove,namiještao sazvežđa,pronalazio i tumačio mitove koji kruže nasom podsvješću,nasljeđem i svakodnevicom,pošto je govorio u toliko glasova,u toliko uloga,kostima i dekora,Vasko je naumio da nam pokaže jezik na djelu kao pjesnika.Bez iluzije da će svi jednom pisati poeziju,on se isto tako ne nada ni da će je svi čitati.Ali Vasko zna da je svako bar za trenutak ,za neki neponovljivi,iznuđeni trenutak,jedared u svom životu,pjesnik.Jer jezik umije da se poigrava ljudima isto onako kao i oni njim,ako ne i daleko bolje,i mnogo surovije.Za naknadu,u šumi jezika poezija je divljač na koju katkad nabasaju i oni koji je ne progone:susret s njom nije samo lovčeva kraljevska poslastica.”
Pariz,22.maj 1985.
(iz predgovora Borislava Radovića)
No comments:
Post a Comment