Čime te mogu obavezati?
Nudim ti uske ulice, očajne sutone, mesečinu pomamnih predgrađa.
Nudim ti gorčinu čoveka koji je dugo posmatrao samotni mjesec.
Nudim ti svoje pretke, svoje mrtve, duhove što ih živi proslaviše u mramoru: oca mog oca, ubijenoga na rubu Buenos Airesa, bradatog i mrtvog, pogođenog s dva metka kroz grudi a zamotanog od svojih vojnika u kravlju kožu; deda svoje majke – starog upravo dvadeset i četiri godine – koji je u Peruu predvodio juriš tri stotine ljudi, sada samo prikaza na mrtvim konjima.
Nudim ti sve ono sadržajno što se u mojim knjigama možda nalazi, svaku srčanost ili sočnost mog života.
Nudim ti vernost čovjeka koji nikada nije bio veran.
Nudim ti ono jezgro vlastitosti što sam ga, na neki način, sačuvao – središnje srce koje se ne bavi rečima, nema posla sa snovima i nedirnuto je vremenom, veseljem ili nevoljama.
Nudim ti uspomenu na žutu ružu, viđenu u suton mnogo godina pre tvog rođenja.
Nudim ti objašnjenja o tebi, teorije o tebi, izvorne i iznenađujuće vesti o tebi.
Mogu ti dati svoju samoću, svoju tamu, glad svog srca; pokušavam te podmititi neizvesnošću, opasnošću, razočaranjem.
No comments:
Post a Comment